
Alpinistička škola – Paklenica 09.05.-10.05.2009.
11. svibnja 2009.
Iva Šverko: Kathmandu – grad iz kojeg sam htjela pobjeći
14. siječnja 2010.Pulski planinari obišli Crnu Goru uz rijeku Taru i duž Durmitora |
U vrletima i vrtačama i svuda u dubinama planina uzdahe mami 14 jezera, nedodirljiva, manje ili više istražena, kao vječna zrcala puna zlatne vode. Rijeka Tara je drska ljepotica, dječje razigrana, strasna, divlja, neobuzdana, a uvijek kristalno bistra i mladenački svježa
U našim životima postoje snažni snovi i još snažnija putovanja. Putovanja i snovi i život što brzo plovi. Život bez snova i putovanja uglavnom zna biti dosadan i prazan. Moja najdublja putovanja često traže zagrljaj kamena i šuma, rijeka i jezera, otoka i mora, magle i snijega, oblaka i sunca. Svi naši ciljevi uvijek su tako blizu, a tako daleko, ali su uvijek dostižni i sočni kao najzdravija jabuka. |
Čak 48 vrhova viših od 2.000 metara Crna Gora je »tako mala«, a tako visoka i neobično lijepa, počevši od slanih strmih, bezobrazno privlačnih stijena Bokokotorskog zaljeva na jugu do nadnaravno snažnog Durmitora i neumorne rijeke Tare na sjeveru zemlje. |
Snijeg po obroncima i ljeti
Vremenske prilike bile su nam skroz naklonjene. Jedino smo prvi dan prilikom pohoda na Bobotov kuk imali neugodan vjetar, maglu, niske oblake i svježinu od 12 stupnjeva Celzija. Svi ostali dani bili su puni sunčevog smijeha. Svježe noći čine spavanje ugodnijim, ali zbog nekih drugih razloga moji snovi nisu nikad bili dulji od tri sata. Je li kratak bio uzrok tih problema ili previše uzbudljivi dani puni svih mogućih emocija? |
Kupanje u jezeru na 14 stupnjeva Celzija
U vrletima i vrtačama i svuda u nekim dubinama planina uzdahe mame jezera, nedodirljiva, manje ili više istražena, kao vječna zrcala puna zlatne vode. Već smo spomenuli da ih ima 14 i svako je na svoj način lijepo i čudnovato. Na visini od 1.520 m nalazi se Zmijinje jezero, omiljeno izletište u dolini Mlinskog potoka. Najveća njegova dubina je 7,7 m, a onako puno dragocjenog močvarnog bilja utonulo u stoljetne crnogorice izgleda kao lik iz bajke. Na koje god jezero priljubite svoj dah nećete pogriješiti: Jablan jezero, Vražje jezero, Riblje jezero. Posebna priča je veliko Crno jezero koje diše uz sam Žabljak, sastoji se od dva dijela, a nakon Plavskog jezera najveće je u Crnoj Gori. Naravno da je najljepše, po meni čak ljepše od Bleda i Bohinja. U njegovoj blistavoj vodi ogledaju se prostrane šume i gorostasni vrhovi. Od središta Žabljaka udaljeno je tri kilometra, a upravo je u tijeku uređenje posljednjih metara ceste što vodi do njegove slatke obale. Dužina jezera koje se sastoji od dva dijela, Velikog i Malog, iznosi 1.155 m, a širina 810 m. U njemu sam se okupao tri puta i ne znam koji put sam više uživao. Vjerujem da je temperatura vode bila ugodnih 14 stupnjeva Celzija. Na jezeru postoji odličan domaći restoran i čamci na vesla u kojima se može odjednom voziti 4-5 osoba. Veslač je samo jedan, a sat tog savršenog užitka stoji 10 eura. Trebalo mi je cijelih deset minuta da naučim veslati i da se moja ekipa prestane bojati brodoloma i nekih drugih vodenih neugodnosti. Rafting na Tari Naš odmor ne bi bio dovoljno atraktivan da se nismo okušali i u raftingu na rijeci Tari. Pustolovinu je okušalo nešto više od pola ekipe koja je došla na Durmitor. Možda su neki očekivali više mučenja ili prevrtanja ili udaranja o stijene, ali siguran sam da ćemo ovakvo upoznavanje rijeke Tare pamtiti cijeli život i barem još par puta doći do njenih obala. Neki dolaze godinama čak i po desetak puta zaredom. Tara je drska ljepotica, dječje razigrana, strasna, divlja, neobuzdana, a uvijek kristalno bistra i mladenački svježa. Ima puno malih pritoka koje joj daruju obilnu vodu. Najpoznatija i najžešća je stotinjak metara duga Ljutika s protokom vode od 5.000 litara u minuti. Nju smo upoznali nakon prve etape raftinga koja je trajala 25 minuta. Druga etapa traje pola sata, a nakon nje upoznajemo jedan manastir i pravoslavnog svećenika koji meni više sliči markantnom glumcu. Ugostio nas je kao ljude najdraže, počastio šljivovicom, kavom i svojim originalnim predstavljanjem Svetog pisma. Bila je to vrhunska zabava. |
Ne zaboravi me mali Ivo…
Još jedna rijeka predivna je iako joj se nismo suviše približili. Pamtim njena vijuganja kroz kanjone i dolinu koju sam gledao kroz prozor autobusa i uzdisao. Zove se Morača, i ona pjeva: Ne zaboravi me mali Ivo, da ti ne bi bilo krivo. Bez brige ljubimice mila, i ti mi daješ zelena krila. |
Teško je to zaustaviti
Durmitorske igre bez granica teško je zaustaviti. Imam osjećaj kao da u mom tijelu upravo traje festival šumskih jagoda koji će završiti vatrometom kad nestanem s ovog svijeta. Imam tragove koji me vode do neke prve nove durmitorsko-tarske pustolovine, na sasvim nov ili isti način. |