Ivo Čipčić: Čarolije Durmitora imaju neiskvarenu vječnu ljepotu

U našim životima postoje snažni snovi i još snažnija putovanja...
Putopisi  /   /  By Dean Mladenović
Pulski planinari obišli Crnu Goru uz rijeku Taru i duž Durmitora

 

U vrletima i vrtačama i svuda u dubinama planina uzdahe mami 14 jezera, nedodirljiva, manje ili više istražena, kao vječna zrcala puna zlatne vode. Rijeka Tara je drska ljepotica, dječje razigrana, strasna, divlja, neobuzdana, a uvijek kristalno bistra i mladenački svježa

U našim životima postoje snažni snovi i još snažnija putovanja. Putovanja i snovi i život što brzo plovi. Život bez snova i putovanja uglavnom zna biti dosadan i prazan. Moja najdublja putovanja često traže zagrljaj kamena i šuma, rijeka i jezera, otoka i mora, magle i snijega, oblaka i sunca. Svi naši ciljevi uvijek su tako blizu, a tako daleko, ali su uvijek dostižni i sočni kao najzdravija jabuka.
Volimo Tibet, Ande, Aljasku, Skandinaviju, Bajkal, Kavkaz, Transilvaniju, Kilimandžaro i još mnogo toga vidljivog i nevidljivog. Volimo i Durmitor jednakom snagom. Zato se 15. srpnja u večernjim satima zaputilo osamdesetak nas (uglavnom planinara Planinarskog društva »Glas Istre«) na sedmodnevni boravak u Crnu Goru. Sama vožnja tamo i natrag traje gotovo dva dana, ali umor koji nam je ona stvorila nestaje čim se čovjek sjeti svih izazova, ludorija, čarolija, osjećaja i snage koje nam je darovala crnogorska priroda.
Svi putovi iz naše domovine na Žabljak vode preko Dubrovnika. U odlasku smo izabrali pravac: Herceg-Novi, Bijela, Tivat, Cetinje, Podgorica, Nikšić, Šavnik. Bokokotorski zaljev prešli smo tamo gdje je najuži, trajektom. Povratak je bio drukčiji: Moljkovac, Kolašin, kroz kanjon Morače na Podgoricu, Cetinje i Kotor.

 

Crna Gora

 
 

Čak 48 vrhova viših od 2.000 metara

Crna Gora je »tako mala«, a tako visoka i neobično lijepa, počevši od slanih strmih, bezobrazno privlačnih stijena Bokokotorskog zaljeva na jugu do nadnaravno snažnog Durmitora i neumorne rijeke Tare na sjeveru zemlje.
Nacionalni park Durmitor proglašen je 1952. godine sa sjedištem u Žabljaku. UNESCO je 1980. godine Durmitor i rijeku Taru uključio u svjetsku baštinu prirodnih vrijednosti. Sam nacionalni park obuhvaća općine Žabljak, Šavnik, Plužine, Moljkovac i Pljevlja. Na području Durmitora nalazi se sedam zona s posebnim režimom zaštite prirode. Njegova atraktivnost proizlazi iz činjenice da ima 48 vrhova viših od 2.000 m, od kojih je najviši Bobotov kuk s 2.523 m nadmorske visine. U njedrima planina uvalilo se 18 jezera. Najveću dubinu od 49 m ima Crno jezero na nadmorskoj visini od 1.416 m, a najviše jezero je Zeleni vir na visini od 2.028 m. Sve ove planinske točke lako ćete upoznati ako se smjestite u najpoznatijem crnogorskom planinsko-turističkom centru Žabljak na visini od oko 1.400 m. Goste očekuje obilje hotela, motela, privatnih pansiona i turističkih agencija koje nude sadržajan, aktivan odmor za sve ukuse. Što se tiče kapaciteta planinarskih objekata, oni su nedovoljni da bi zadovoljili potrebe velikog broja posjetitelja. Naša baza bila je u Bjeloboru, hotelu sa samo dvije zvjezdice, ali jako velike, jer ima ekipu koja je naš boravak pretvorila u vrhunski užitak.
Ljepote mjesta koje su nas osvojile nećemo stavljati u okvire, jer one su silovite i neograničene. Približit ćemo durmitorske priče bez vremena i redoslijeda. Priče koje izgledaju kao one iz 1.001 noći. Priče o životinjama i ljudima, mirisima i bojama, hrani i piću, osmjesima i pozdravima, hodanju i penjanju, veslanju i plivanju. Priče što bujaju i nezadrživo niču.

 

Crna Gora

 
Snijeg po obroncima i ljeti

Vremenske prilike bile su nam skroz naklonjene. Jedino smo prvi dan prilikom pohoda na Bobotov kuk imali neugodan vjetar, maglu, niske oblake i svježinu od 12 stupnjeva Celzija. Svi ostali dani bili su puni sunčevog smijeha. Svježe noći čine spavanje ugodnijim, ali zbog nekih drugih razloga moji snovi nisu nikad bili dulji od tri sata. Je li kratak bio uzrok tih problema ili previše uzbudljivi dani puni svih mogućih emocija?
Uzbudljive staze uvijek počinju u šumama bukve, jele, smreke i bora, pa se onda iznad visina od 1.800 m pretvaraju u livade, pašnjake, drobljeno kamenje, snježne strmine i stijene. Gledajući jednu livadu otkrio sam na njoj sočnog i slasnog bilja koje bi nahranilo i sedam milijardi ovaca. Snijega ima tijekom cijele godine na svim obroncima, zato je potrebno da obuća i odjeća uvijek budu prilagođene zimskim uvjetima kretanja kroz planinu.
Bobotov kuk, najviši vrh Durmitora, svakako je prva preporuka za pohod koji traje oko deset sati, ali samo onima koji su iskusni u penjanju i imaju dobru fizičku izdržljivost. Na putu prema njemu očarat će vas Ledena pećina, čiji su spiljski ukrasi učinjeni od leda. Odmah sam smislio pjesmu: Više volim da mi vjetar puše, nego ući u pećinu i gledati njene ledene duše. 
Još jedna posebna zanimljivost na jednom od putova koji vode na najviši vrh Durmitora je katun Lokvice (oko 1.700 m) na kojem se nalazi malo planinsko sklonište i primitivna koliba Vuka Kovačevića koji s jednim prijateljem i stadom ovaca boravi ovdje od početka lipnja do kraja kolovoza. Njegovo kiselo mlijeko i sir su vrhunskog okusa. Ima mirovinu od trideset eura, pa mu dobro dođu planinari kojima nudi svoje mliječne proizvode po povoljnim cijenama. Poseban je to čovjek i zbog priča kojima obiluje njegov život i zbog svojih tjelesnih dimenzija, visine od dva metra i golemih stopala, broj 50.
I za sve ostale vrhove od kojih spominjemo Bezimeni vrh 2.487 m, Minin bogaz 2.387 m, Savin kuk 2.313 m, Crvenu gredu 2.175 m važe stihovi: snijeg, led, klekovina, trava – prazno mi srce, a puna mi glava. To znači da sve planinske čarolije Durmitora imaju neiskvarenu i vječnu ljepotu.

 

Crna Gora

 
Kupanje u jezeru na 14 stupnjeva Celzija

U vrletima i vrtačama i svuda u nekim dubinama planina uzdahe mame jezera, nedodirljiva, manje ili više istražena, kao vječna zrcala puna zlatne vode. Već smo spomenuli da ih ima 14 i svako je na svoj način lijepo i čudnovato. Na visini od 1.520 m nalazi se Zmijinje jezero, omiljeno izletište u dolini Mlinskog potoka. Najveća njegova dubina je 7,7 m, a onako puno dragocjenog močvarnog bilja utonulo u stoljetne crnogorice izgleda kao lik iz bajke. Na koje god jezero priljubite svoj dah nećete pogriješiti: Jablan jezero, Vražje jezero, Riblje jezero. Posebna priča je veliko Crno jezero koje diše uz sam Žabljak, sastoji se od dva dijela, a nakon Plavskog jezera najveće je u Crnoj Gori. Naravno da je najljepše, po meni čak ljepše od Bleda i Bohinja. U njegovoj blistavoj vodi ogledaju se prostrane šume i gorostasni vrhovi. Od središta Žabljaka udaljeno je tri kilometra, a upravo je u tijeku uređenje posljednjih metara ceste što vodi do njegove slatke obale. Dužina jezera koje se sastoji od dva dijela, Velikog i Malog, iznosi 1.155 m, a širina 810 m. U njemu sam se okupao tri puta i ne znam koji put sam više uživao. Vjerujem da je temperatura vode bila ugodnih 14 stupnjeva Celzija. Na jezeru postoji odličan domaći restoran i čamci na vesla u kojima se može odjednom voziti 4-5 osoba. Veslač je samo jedan, a sat tog savršenog užitka stoji 10 eura. Trebalo mi je cijelih deset minuta da naučim veslati i da se moja ekipa prestane bojati brodoloma i nekih drugih vodenih neugodnosti.

Rafting na Tari

Naš odmor ne bi bio dovoljno atraktivan da se nismo okušali i u raftingu na rijeci Tari. Pustolovinu je okušalo nešto više od pola ekipe koja je došla na Durmitor. Možda su neki očekivali više mučenja ili prevrtanja ili udaranja o stijene, ali siguran sam da ćemo ovakvo upoznavanje rijeke Tare pamtiti cijeli život i barem još par puta doći do njenih obala. Neki dolaze godinama čak i po desetak puta zaredom. Tara je drska ljepotica, dječje razigrana, strasna, divlja, neobuzdana, a uvijek kristalno bistra i mladenački svježa. Ima puno malih pritoka koje joj daruju obilnu vodu. Najpoznatija i najžešća je stotinjak metara duga Ljutika s protokom vode od 5.000 litara u minuti. Nju smo upoznali nakon prve etape raftinga koja je trajala 25 minuta. Druga etapa traje pola sata, a nakon nje upoznajemo jedan manastir i pravoslavnog svećenika koji meni više sliči markantnom glumcu. Ugostio nas je kao ljude najdraže, počastio šljivovicom, kavom i svojim originalnim predstavljanjem Svetog pisma. Bila je to vrhunska zabava. 
Treća etapa raftinga bila je lagana i opuštajuća. Tara nas je milovala svojom nježnom rukom, a mi smo nakon još pola sata izašli iz gumenih čamaca u njenom plićaku. Prvi sam se bacio u rijeku, jer sam to želio cijeli život. Moj primjer neki su rado slijedili, a ostali su oduševljeno skupljali raznobojno kamenje iz rijeke. Temperatura vode mogla je biti 10 stupnjeva ili koji više.

 

Crna Gora

 
Ne zaboravi me mali Ivo…

Još jedna rijeka predivna je iako joj se nismo suviše približili. Pamtim njena vijuganja kroz kanjone i dolinu koju sam gledao kroz prozor autobusa i uzdisao. Zove se Morača, i ona pjeva: Ne zaboravi me mali Ivo, da ti ne bi bilo krivo. Bez brige ljubimice mila, i ti mi daješ zelena krila.
Osim plivanja u zdravim vodama rijeka i jezera, veslanja, raftinga i planinarenja, može vam se svidjeti i vožnja brdskim biciklima po bezbrojnim cesticama i putovima Žabljaka. Mogućnosti za okretanje pedala su savršene, a mi ih nismo iskoristili. Do neke nove prigode neće proći puno vremena, nadam se.
Susreti s ljudima u tom dražesnom ambijentu posebna su priča. Uglavnom, sve je toplo i komunikativno. Za nijansu mi je draže razmjenjivanje osmjeha sa ženama i, naravno, bilo kakav razgovor s njima. Pojedine su tako prirodno lijepe i visoke što me, moram priznati, raduje, a ponekad i uzbuđuje.
Slasna priča ide prema svom kraju, a kad je slast u pitanju, došli smo i do planinske hrane, crnogorske, durmitorske. Njihova je hrana možda malo pretjerano mesna za nas Mediterance… Ali planinsko ozračje i učestale tjelesne aktivnosti svemu tome ipak daju smisao. Janjetina, odresci, šunka, pršut lako se razgrađuju u našim organizmima. U mojim mislima najviše se prostiru slikoviti planinski pašnjaci koji stadima ovaca i krava pružaju obilje raznovrsne hrane. Zato su kiselo mlijeko, jogurt, kajmak i sir vrhunske kakvoće i stvoreni za gutanje. Planinski izvori, kanjoni i rijeka, potoci nude savršenu vodu, koja čak i u vodovodnim cijevima ima bezgrešan okus. Još jedno piće je nezaobilazno u ovom svijetu beskrajne ljepote: Nikšićko pivo. U šest dana popio sam ga više nego u svih šest mjeseci 2006. godine. Na ključnim mjestima uz prometnice prodaje se med (skuplji nego u nas), odlične borovnice, maline i šumske jagode. Borovnice s osmijehom sad me podsjećaju na ljepoticu s kojom sam baš ugodno cvrkutao. Naše doručke više puta su obogatile priganice od heljdinog brašna (uštipci) fantastičnog okusa, i proja koja mijenja kruh, a radi se od kukuruznog brašna. Nisam zaboravio ni crno zlato: tursku kavu koja se može piti i u hotelu i u restoranu. Ima super aromu, izvrstan domaći okus, svemirsku snagu, dječju radost i cijenu od pola eura.

 

Crna Gora

 
Teško je to zaustaviti

Durmitorske igre bez granica teško je zaustaviti. Imam osjećaj kao da u mom tijelu upravo traje festival šumskih jagoda koji će završiti vatrometom kad nestanem s ovog svijeta. Imam tragove koji me vode do neke prve nove durmitorsko-tarske pustolovine, na sasvim nov ili isti način.
U povratku s Durmitora neizostavno zastanite u povijesno znamenitim mjestima Cetinju, Kotoru ili bilo gdje u Bokokotorskom zaljevu. Bit će vam drago okupati se u moru koje je svježe zbog dotoka podzemnih voda iz planina. Možete odigrati i brzinsku vaterpolo utakmicu s dostojnim protivnicima. Nakon toga ležerno prijeđete granicu i brzo se snađete u našem najdražem Dubrovniku, gdje možete provesti ljetnu večer iz snova. I nikad se ne probuditi…
Što reći na kraju: Svaka prava planinarka, a bogami i planinar bez obzira iz kojeg su dijela svijeta, svoju će ljubav kad-tad pokloniti Durmitoru. Zemlja njegova Crna Gora bujna je ljepotica nemirne povijesti, ležerne sadašnjosti i nadam se svijetle budućnosti, ako je nastavi ukrašavati tragovima svoje legendarne privlačnosti.

O Autoru

Povezani Članci

Sve je započelo sa zamisli da se na tjedan dana izgubimo negdje u prirodi i pritom prevalimo barem...

Znam ja da za mene nisu vodeni sportovi! Jesam vodeni znak i obožavam vodu, najviše more i sve one...

Nezgode na izletima i planinarskim pohodima najčešće se mogu izbjeći ukoliko smo dovoljno tehnički,...

Ostavite Komentar