Prošlo je više od mjesec dana od povratka iz Nepala.

Još uvijek srećem ljude koji me pitaju kako je, kako je bilo, kako si prošla, kad će projekcija….?I hvala im što pitaju, tako me potaknu da u ovoj galopirajućoj svakodnevici opet bar na kratko zavirim u svoju škrinjicu duše i izvadim svoja sjećanja, tako bar izmame osmjeh na moje lice…

Svijetla grada su se izvukla odjednom iz tame, pomislila sam: „grad kao i svaki drugi”. Međutim bio je to pravi kulturološki šok! Izlazimo van sa aerodroma, gomila ljudi nagurava se na ulaz i imam osjećaj da su staklo na vratima i policajac jedino što ih zadržava da ne pohrle unutra prema nama i otmu stvari iz ruku. Ovo je kaos!

U Nepal definitivno ne treba otići bez plana, ali je isto tako i činjenica da u Nepalu ne postoji plan, tamo ne možeš ništa planirati jer je sve neizvjesno i svaki problem je „no problem”. Najbolje što možeš učiniti je prilagoditi se situaciji i vremenu u kojem se nalaziš te kroz sve prolaziti sa smiješkom na licu jer je to jedini način da tamo uživaš. To je jednostavno Azija….

Tako smo i mi, ne planski, ostali u Kathmandu-u tri dana. Zamišljala sam grad na jedan skroz drugačiji način. Očekivala sam puno više duhovnosti i neke jednostavnosti u zraku. Nadala sam se da ću se izgubiti u mirisu i životu neke druge Azije a ne ove na koju sam naišla. Sve je bilo prepuno zvukova, dojmova, lica, brzine, mirisa i kaosa. Thamel sam zamišljala drugačije, a u naravi predstavlja gomilu dućana u kojima se prodaje oprema, čajevi, začini, prekrivači, nakit, svila, knjige, odjeća itd., restorani, cd shopovi….

Trebao mi je cijeli jedan dan da se priviknem na buku motora, auta i njihovo trubljenje koje ne prestaje. Dodajmo još svemu tome i rikše i bicikle i trgovce koji trče Thamelom za tobom! U svemu tome, pa čak i u ljubaznosti lokalnih trgovaca i nepalaca, postojao je neki trik. S vremenom, pogotovo nakon povratka sa Himalaje, postaneš imun na sve te stvari, jednostavno se stopiš sa masom. Lagala bih kada bih rekla da Kathmandu ne skriva u sebi i jedan dio čarolije i da se nema što za vidjeti i doživjeti. Jer dovoljno je ponekad maknuti se samo dva metra unutar malih uličica u Thamelu i naći ćete prekrasna dvorišta i male parkove u tišini. Patan i Bouddhnath Stupa su mjesta koja su me oduševila. Odisala su smirenošću i ljepotom. Ja sam nešto očaravajuće pronašla u smiraju dana, kada se kaos po ulicama pomalo smirivao, kada je noćni život preuzimao inicijativu i kada se sa terasa čula muzika.

Ipak, Kathmandu je u mojim očima postao jedno prljavo, prebučno, prekaotično mjesto koje treba posjetiti samo u prolazu i nestati čim prije. Htjela sam pobjeći u brda, maknuti se iz grada….

Iva Šverko